Učiteljev um nikada ne prianja. On ne zastaje na bilo kojoj stvari ili osobi. On pušta da sve prolazi... Ni njegovo telo ne stoji. Suština njegovog sopstva, sopstva u opšte, jeste nepomična mudrost. Intuicija, mudrost, fizička akcija uvek su jedno. To je tajna borilačkih veština. Na početku su borilačke veštine služile kao način za ubijanje ljudi.
U prvo vreme, samuraji su nastojali da steknu naročite moći, - neverovatne vanredne magijske sposobnosti. Oni su hteli takvu moć da mogu da prođu kroz vatru a da ne izgore, ili da stena padne na njih, a da ih ne ozledi. Zato su sistematski trenirali svoj um kako bi stekli natprirodne sposobnosti i moći.
Kasnije su samuraji potpali pod uticaj zena. Na primer, Miamoto Musaši koji je bio veliki učitelj Kendoa, kasnije je parerastao u mudraca. On je rekao: "Valja poštovati boga i Budu, ali čovek ne sme da bude zavistan od njih".
Na toj tački razvoja, staza koja je do tada učila kako preseći neprijatelja na pola postala je staza presecanja vlastitog uma. Staza rešenosti, odlučnosti, određenosti. Takav je bio pravi japanski Kendo, istinski Budo, a njime su prožete i kineske borilačke veštine.
Čovek prevazilazi okvire u kojima većina ljudi ostaje do kraja života, odnosno prevazilazi sam konflikt i preokreće ga u duhovni napredak. U to vreme obuka nije ličila na neki sport, samuraj - ratnik je imao uzvišenu viziju života. Zen i borilačke veštine nemaju veze sa održavanjem kondicije ili očuvanjem zdravlja. Na zapadu ljudi žude za takvim stvarima. Ali duh Zena se ne može sabiti u jedan tako uzan sistem.
Borilačke veštine nisu igra niti sport, a Zen nema cilj da vas učini srećnijim ili opuštenijim. Smisao i jednog i drugog je dublji i suštinskiji, borilačke veštine i Zen su smisao života, kao i smrti pošto se život i smrt ne mogu razdvojiti. Drugim rečima, čovek treba da prestane da bira, da pruža prednost jednoj ili drugoj strani relativnog obrasca stvari. Umesto toga, donesite jednu odluku...